Uhićenje, zadržavanje i pritvor
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 23 | Nivo: Pravni fakultet u Osijeku

SADRŽAJ:
SADRŽAJ…………………………………………………………...…2
UVOD……………………………………………………………….....3
1. UHIĆENJE……………………………………………………...…..4
2. ZADRŽAVANJE………………………………………………...…6
3. PRITVOR…………………………………………………………...9
3.1. Općenito………………………………………………………….9
3.2. Načelo razmjernosti kao opće načelo primjene pritvora………………10
3.3. Specifičnost postupanja u pritvorskim predmetima..............………….10
3.4. Osnove za određivanje pritvora…………………………………….11
3.5. Određivanje pritvora, njegovo trajanje i kontrola…………………….15
3.6. Izvršenje pritvora i postupanje s pritvorenicima……………………...17
3.7. Kućni pritvor…………………………………………………….20
ZAKLJUČAK……………………………………………………….22
POPIS LITERATURE……………………………………………..23
UVOD
Kao temu ovog seminarskog rada sam odabrao Uhićenje, zadržavanje i pritvor, iz razloga što sam smatrao da će tema biti jednostavna i zanimljiva za obrađivanje, te da bi meni, kao i svakoj drugoj osobi, moglo biti korisno znati nešto više o ovoj temi (zlu ne trebalo).
Prema jednom shvaćanju, pojam “lišenje slobode” logički je najširi pojam koji obuhvaća sve radnje koje faktično dovode do preventivnog oduzimanja osobne slobode nekoj osobi; ono obuhvaća uhićenje, pritvor, zatvor, te druga specifična lišenja slobode (zadržavanje, privremeno ograničenje kretanja određenih osoba na određenom prostoru i sl.)
Još jedan od razloga mog odabira ove seminarske teme jest namjera da samome sebi, a samim time i drugima, razjasnim razliku između uhićenja, zadržavanja i pritvora.
Uhićenje se od zadržavanja i pritvora razlikuje po svoj kratkoći i činjenici da ne predstavlja zatvaranje. Uhićenje je, naime, trenutačni čin, koji za sobom može, ali ne mora, povući zadržavanje ili pritvaranje.
Detaljnije o svemu tome pročitajte u daljnjem tekstu.
1. Uhićenje
Izrazom se «uhićenje» u procesnoj teoriji ponekad označava sam čin kojim je neka osoba faktično lišena slobode.
Po ZKP-u «Pod uhićenjem se smatra svaka mjera ili radnja koja uključuje prisilno zadržavanje neke osobe pod sumnjom da je počinila kazneno djelo» (čl. 6 st. 2.).
ZKP propisuje da «Svatko smije spriječiti bijeg osobe zatečene u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti»(čl. 94. st. 1.). Po Ustavu Republike Hrvatske, čl. 24. st. 2., uhićenje mogu poduzeti samo redarstvene vlasti. Stoga ZKP u cit. odredbi koristi izraz «spriječiti bijeg osobe» smatrajući da je to blaži opseg u počiniteljevo pravo na slobodu od uhićenja. Osoba koja je spriječila bijeg počinitelja zatečenog u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti ima i dužnost dovesti počinitelja istražnom sucu ili redarstvenim vlastima, a ako to nije moguće o tome izvijestiti jedno od tih tijela (čl. 97. st. 2. ZKP). Zatečena u kaznenom djelu je osoba koju netko opazi u radnji kaznenog djela, odnosno osoba koja je neposredno nakon kaznenog djela zatečena pod okolnostima koje upućuju na to da je upravo ona počinila kazneno djelo (čl. 94. st. 2. ZKP). Kazneno djelo pri čijem je počinjenju počinitelj zatečen naziva se flagrantno kazneno djelo (lat. Flagrare – gorjeti).

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]